Date: 17.5.2024., u 15:30 sati

Location: GALERIJA Lungomare Plaza: šetnica podno Grand Park Hotela Rovinj

“Normandija“- izložba fotografija Žarka Vijatovića, kustosice Leile Topić, u produkciji Galerije Kranjčar.

GLEDANJE S RAZLOGOM
Prije nekoliko godina poveo me Žarko u šetnju dugim normandijskim plažama fotografirajući i pripovijedajući mi o povijesti umjetnosti Normandije, odnosno Trouvillea, kojim smo dugo hodali. Saznala sam da je Courbet oduševljen olujnim valovima koje je promatrao i slikao u Etretatu pisao Victoru Hugou da ga oni, u svom bijesu, podsjećaju na čudovište u kavezu no da ga istodobno snažno privlače. Također, Monet je 1885. napravio gotovo pedeset slika obale Normandije. Pisac Guy de Maupassant opisao je kako je umjetnik „promatrao sunce i sjene, uhvativši u nekoliko poteza kistom zraku svjetlosti koja pada ili oblak koji prolazi.” Nadahnuti jedinstvenim svjetlom, promjenjivim vremenom, slikovitom ljepotom i relativnom dostupnošću iz Pariza, umjetnici i pisci okupljali su se u Normandiji, razmještajući štafelaje od Rouena, Etretata, Honfleura i šire. Vijatović me poveo stepeništem kojima se Margaret Duras spuštala do plaže, kušali smo slatkiš Madeleine spominjući Marcela Prousta, pričali o Gustavu Flaubertu, ostavljali smo otiske u pijesku, gledajući plimu i slušajući vjetar. Prisjećajući se tog dana rekla bih da Žarko Vijatović, izazvan specifičnim osjetilnim pamćenjem koje priziva naslikane normandijske pejzaže, fotografira trenutke vlastitih sretnih osamljenosti koje upisuje u slikarsku memoriju Normandije. Pritom, dragocjena značajka ovakvog pristupa jest inzistiranje na aktivnom promatraču u proizvodnji značenja, onoga koji će imati na umu Vijatovićevo posve osobno ulaganje u prizore odnosno učitavanju osobnog u normandijske pejzaže.
Promatrajući normandijske plaže moj je pogled bio u neprestanom tijeku dok je Vijatović snimao izolirano stanje jednog jedinstvenog trenutka koristeći različite žarišne duljine kako bi podcrtao osobni pogled. On ne gleda Normandiju doslovno, već ju promatra s namjerom i ljubavi – baš poput njegovih slikarskih prethodnika. To je ono krajnje osobno u čitavom Vijatovićevu opusu ‒ gledanje s razlogom.

Leila Topić

Žarko Vijatović rođen je 1952. u Washingtonu DC, u SAD-u. Završio je zagrebačku ALU, slikarski smjer, ali od 1987. godine se intenzivno bavi fotografijom. Živi i radi
u Parizu. Član je Maison des Artistes francuske udruge umjetnika od 1994. godine. U svojim umjetničkim istraživanjima Žarko Vijatović u početku radi u slikarskim medijima, a zatim postupno uključuje fotografiju kao sredstvo izražavanja. Od samostalne izložbe u Salonu Doma JNA u Zagrebu 1988. godine, do izložbe “Mediteran dodiruje sjever” u Espaceu Paul Boyé, u francuskom gradu Sète, 1995. godine, sve suptilnije povezuje fotografiju sa slikarstvom, te ona postupno postaje njegovo jedino sredstvo predstavljanja realnosti. Priredio je niz samostalnih i skupnih izložbi u Hrvatskoj i Francuskoj. Dobitnik je Nagrade „Ilford“ za crno-bijelu fotografiju 1992. godine. Fotografije Žarka Vijatovića nalaze se u Zbirkama MSU Zagreb i splitske Galerije umjetnina.