Rođen: 1988., Srbija
Profesija: Fotograf
Živi i radi u: Beograd, Srbija
Manifesto
(Postnuclear pointlessism)
Svaki pravac u umjetnosti ima svoj manifest, bilo da se radi o pisanom manifestu koji je napravio umjetnik ili, ako razmišljamo u širem smislu, o skupu ideja, razmišljanja i težnji koji su zajednički za djela koja pripadaju određenom pravcu.
Svaki umjetnik, kroz svoja djela, gradi svoj manifest.
Srednjovjekovna umjetnost… renesansa… romantizam, realizam, impresionizam, simbolizam, postimpresionizam, ekspresionizam, futurizam, dada, apstraktna umjetnost, konceptualna umjetnost… op art, pop art… meta, post…
Kroz povijest, sve pravce u umjetnosti i djela nastala u njima, možemo promatrati kao pečat vremena. Umjetnost nastaje kao odgovor na aktualna događanja, okolnosti, probleme, tehnička dostignuća… Povijest nam daje činjenice iz prošlosti, ali tek kroz promatranje umjetnosti možemo osjetiti duh vremena. Pored svih pravaca koji su nastajali kroz povijest, današnje vrijeme nosi ogroman broj novih. Moderne ideje mogu funkcionirati nezavisno, ali se također mogu u manjoj ili većoj mjeri pozivati na cjelokupan povijesni arhiv.
Slično je i u životu gdje se nova znanja, razmišljanja, tehnike i tehnologije neprestano akumuliraju. Kolika je naša memorija, koliko možemo podnijeti? Koliko ima smisla u svemu tome?
Da li sami gradimo svijet koji ne možemo sagledati, podnijeti i razumjeti?
Ima li smisla biti dio organizma koji živi zahvaljujući nama, ali ne i za nas?
Kako bi se zvao pravac kome pripadam? …
O Postnuklearnom pointlesizmu
Einstein je rekao da ne zna čime će se ljudi boriti u trećem svjetskom ratu, ali da zna čime će se boriti u četvrtom – štapovima i kamenjem.
Ako ovo razmišljanje primijenimo na polju umjetnosti, kulture i duha, shvatit ćemo da nam prava nuklearna eksplozija nije potrebna. Svi moderni segmenti života i socioloških prilika poremetili su tokove, ritam, navike, očekivanja, razmišljanja i odnose, silinom koja je ekvivalentna trećem svjetskom ratu u spomenutoj Einsteinovoj tezi.
Očekivano napredovanje društva je u mnogim segmentima zaustavljeno novonastalim kaosom i konfuzijom digitalnog vremena. Pored svih pozitivnih potencijala koje nosi ono, ipak stvara virtualni egzistencijalni vakuum u kojem se čini da je kretanje mnogih vrijednosti regresivno.
