Rođen: 1972. Szczecin, Poljska
Profesija: grafički dizajner
Živi i radi u: Zagreb, Hrvatska i Poljska

 

Kava na suncu na terasi Haludova… kravata od najfinije svile iz zagrebačke Bubare… vruća kiflica od brašna iz Paromlina… odmor u Liburniji…

To su neki od prizora koje vidim kada obilazim ruševine hotela Liburnija u Kraljevici, ostatke zagrebačkog Paromlina i nekadašnje tvornice svile, tzv. Bubare, zaboravljene kamene kuće i industrijske pogone, stakleno-betonskog mastodonta u zagrebačkom Blatu te već mitsko Haludovo. Okrnjena ljepota tih zdanja, arhitektura, veličina… svaki me put očaraju. I prije svakog posjeta nadam se da ću na tim mjestima zateći promjene koje pokazuju da su oni koji odlučuju o njihovoj sudbini ipak im dali još jednu šansu.

Nedavno sam ih obišao – i vidio staru slavu i novi život. Priroda ih polako preuzima i iz godine u godinu, pogotovo s proljeća, sve više podsjećaju na divlje viseće vrtove.

Pogotovo Haludovo, gdje biljke nadograđuju arhitekturu i ublažavaju čovjekove nove intervencije u taj prostor – grafiti, besmislene poruke, uništavanje iz zabave ili obijesti postaju sve manje vidljivi.

Kad uđeš u takav zaboravljeni prostor, istodobno pred očima imaš njegov davni sjaj, sadašnju prepuštenost vremenu, slučajnim ili namjernim posjetiteljima te potencijal, sve mogućnosti oživljavanja. Čak i u ovom vremenu, kada novac i ekonomski interesi vladaju, te u kojem arhitektura, koja bi trebala biti uklopljena u krajolik u kojem nastaje, prečesto uzmiče pred vrijednošću stambenih kvadrata i parkirališta, iskorištava svaki centimetar, ne korespondira i ne stvara smislene urbanističke cjeline, moguće su, vjerujem, intervencije koje takva mjesta pretvaraju u novo područje djelovanja… za sve. Zvuči to već pomalo otrcano, ali smatram da je to jedini način da mnogi gradovi ne postanu (neki još i više) mjesta duhova, koja žive samo, primjerice, u sezoni, tijekom adventa…

Zato predstavljam fotografije koje slave nijemu ljepotu zaboravljenih mjesta, napuštenih tvornica i hotela. Napravilo ih je Sunce i ostavilo svoj trag. U kontemplaciji raspada…